Pošaljite nam e-mail
Postavite našu stranicu u bookmarkUSKLAĐIVANJE PROPISA REPUBLIKE HRVATSKE S DIREKTIVAMA EUROPSKE UNIJE – ISKUSTVA U PRAKSI
Lidija Loborec - 3.10.2008 11:47:41
mag. sig. Lidija Loborec Rezo, dipl. ing., viša savjetnica Ergonomike d.o.o. ZagrebUVOD
“Čovjek, kao najvažniji i najdragocjeniji čimbenik proizvodnje, zaslužuje svestranu pažnju. Zato mu treba stvoriti takve uvjete za rad da u toku radnog staža: očuva svoje zdravlje i radnu sposobnost; postigne maksimalan efekt rada u odnosu na utrošeno radno vrijeme i uloženu energiju; razvije svoje fizičke i mentalne sposobnosti i stalno se zanima za prosperitet poduzeća u kojem radi; bude zadovoljan u toku rada i izvan radnog vremena. Na medicini rada je da u okviru svoje djelatnosti doprinese ostvarenju tog velikog zadatka»
Ovo je citat akademika dr. Andrije Štampara, osnivača Škole narodnog zdravlja u Zagrebu, iz uvoda u drugog izdanja njegove knjige Medicina rada, tiskane 1966. godine. Nakon 62 godine dolaze do nas slični tekstovi, ali ovaj put iz Europske unije čije su se članice suglasile o potrebi promicanja boljih radnih uvjeta i boljeg standarda života radnika u uvjerenju da će takvo usmjerenje doprinijeti njihovoj većoj motiviranosti i boljim radnim rezultatima u funkciji snaženja zajedničkog tržišta. Dakle, trebali bismo obnoviti davno naučeno gradivo koje smo prelaskom u novo političko i gospodarsko uređenje vrlo brzo zaboravili. Period pretvorbe društvenog vlasništva u privatno naprosto je pomeo način razmišljanja pokojnog dr. Štampara i radnici su naprosto pretvoreni u brzo potrošnu robu za koju novopečeni vlasnici privatiziranih poduzeća nisu namjeravali odvajati nikakva sredstva osim minimalnih plaća, a vrlo često te plaće nisu stizale na vrijeme ili uopće. U tom periodu je velik broj novih poslodavaca dobivao napadaje bijesa na spomen pojma «zaštita na radu» spominjući pri tom kako «jugonostalgičari» žele na mala vrata vratiti mrak socijalizma. Provedba propisa lomila se na kadrovski nedovoljno ekipiranoj, neopremljenoj i ponižavajuće plaćenoj Inspekciji rada, na nefunkcioniranju sudstva i na cvatućem nepotizmu.
Za divno čudo, usprkos tome što se velik broj radno aktivnog stanovništva nije imao kuda vratiti raditi, jer su im radna mjesta bila uništena u ratnim razaranjima ili su im cijela poduzeća bila pometena u privatizacijskom «cunamiju», nekako je opstala kritična masa radno sposobnih koji pod vrlo različitim radnim uvjetima nose na svojim leđima ogroman teret prevelikog broja umirovljenika (na sve načine otjeranih u mirovinu), prevelikog broja korisnika državnog proračuna i mnogo drugih prevelikih brojeva.
I sad je došlo vrijeme da nas ujedinjena Europa nauči kako moramo sačuvati tu šačicu radno aktivnog stanovništva, ako želimo da se nekako ipak priključimo u tu moćnu zajednicu, bez obzira na cijenu koju ćemo za taj ulazak morati platiti.
Pa eto, mi zaista pokušavamo uhvatiti korak na toj pomičnoj traci koju nam Europa sve brže izmiče ispod nogu. Prihvaćamo norme i pravila ponašanja bez obzira da li nam odgovaraju ili ne, jer nam je izmaklo vrijeme da s pažnjom i sagledavanjem posljedica razmotrimo što se to sve stavlja pred nas s uvjetom «uzmi ili ostavi» i da možda sročimo argumente i za poneki odgovor «ne, mi to ne želimo i ne možemo prihvatiti».
Bilo bi vrlo važno imati stalno na umu članak 118 a Povelje o osnivanju Europske unije u kojem je utvrđeno da će države članice posebnu pozornost posvetiti poticanju unapređivanja posebice u radnom okolišu kao i zdravlju i sigurnosti radnika i postaviti kao svoje ciljeve usklađivanje uvjeta tom području zadržavajući pri tom poboljšanja koja su već ranije postignuta. Komisija Europske unije prihvaća u obliku direktiva minimalne zahtjeve za postepenu provedbu imajući u vidu uvjete i tehničke propise u svakoj državi članici. Odredbe prihvaćenih direktiva ne sprječavaju nijednu zemlju članicu da održi ili uvede strože mjere za zaštitu radnih uvjeta u skladu s Poveljom. Drugim riječima, propise iz područja zaštite na radu, koji su preuzeti prije razdruživanja naših zemalja ne treba bezrezervno proglašavati zastarjelim i umjesto njih preuzimati prevedene direktive. Naprotiv, u njima je potrebno naći podudarnosti s odgovarajućim direktivama, a osloboditi ih onih dijelova koji su zaista zastarjeli u odnosu na tehnološki napredak ili u odnosu na primjenu vezanu s drugim propisima
Neki od postojećih propisa «umreženi» su s nizom drugih propisa i ako se prione brzopletom rješavanju takvih propisa posljedice su niz kratkih spojeva u primjeni propisa, gubitka određenih prava bilo poslodavaca ili radnika, ali i nestanak određenih obveza jednih ili drugih, što onda u praksi stvara kaos.
U Hrvatskoj ima dobrih i loših primjera usklađivanja postojećih propisa s regulativom EU u području zaštite na radu. Loši primjeri su posljedica nedostatka vremena za usklađivanje ili nedovoljne motivacije (a ponegdje i stručnosti) u proceduri usklađivanja.
No, treba se podsjetiti što je do sada već usklađeno i kako je teklo pregovaranje za poglavlje 19 Socijalna politika i zapošljavanje u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Pregovori uključuju
– Izvješće EU o stanju u tom području
– Mjerila ( Benchmark ) koja su postavljena za to područje
– Administrativni kapaciteti
– Akcijski plan
– Analitički pregled ( Screening )
Pregovarački tim Hrvatske imao je u ožujku 2006. godine bilateralni screening za poglavlje 19 u Bruxellesu. Analitički pregled poglavlja socijalne politike i zapošljavanja trajao je tri dana a od toga je 25% vremena bilo posvećeno zaštiti na radu, jer je sigurnost i zaštita na radu u Europskoj uniji važno područje. Svakako se daje značaj socijalnom aspektu (posljedice ozljeda i gubitka zdravlja na položaj radnika i njegove obitelji), ali jednako tako je važan i ekonomski aspekt koji se prati vrlo pedantno u svim segmentima direktnih i indirektnih troškova koji nastaju s naslova ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad. Rezultati analitičkog pregleda pokazali su da troškovi vezani za zaštitu iznose oko 4% BNP, što za Hrvatsku to iznosi oko milijardu dolara.
Većina pravilnika mora biti usklađena s europskim direktivama do kraja ove godine, a za njihovo donošenje zadužena su ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, potom zdravstva i socijalne skrbi te mora, turizma, prometa i razvitka.
Dio propisa, posebice Zakon o zaštiti na radu, uglavnom je usklađen s potrebnom - tzv. Okvirnom direktivom 89/31/EEC. No, prilikom screeninga utvrđeno je da dobar dio pravilnika nije usklađen s tridesetak drugih direktiva koji se odnose na to područje, točnije da nisu osigurani tzv. administrativni kapaciteti za provedbu svih direktiva. Pojednostavljeno rečeno, normativno je puno toga riješeno ili je u pripremi, ali nisu stvorene stvarne pretpostavke za provedbu propisa. Stoga su pregovarači Europske komisije predložili da se ne otvaraju pregovori dok Hrvatska ne napravi akcijski plan s točnom dinamikom donošenja propisa i osiguranjem drugih pretpostavki za njihovu provedbu. Plan je napravljen i u Bruxellesu predstavljen predstavnicima EU-a.
Obveze koje za Hrvatsku proističu u području sigurnosti i zaštite zdravlja radnika nakon predstavljanja plana su:
1. dovršiti usklađivanje propisa s odgovarajućim Direktivama
2. osigurati provedbu propisa
Za prvu obvezu može se reći da je dio propisa usklađen davno prije screeninga, no učestale izmjene ukazuju da se prilično površno prilazilo usklađivanju. Dinamiku rada na usklađivanju hrvatskih propisa s direktivama Europske unije prikazuje i tablica stupnja usklađenosti s direktivama EU.
Provođenje druge obveze grana se u nekoliko zasebnih pravaca. Upravi za rad i tržište rada u Ministarstvu gospodarstva, točnije njegovu Odjelu zaštite na radu, tijekom 2007. godine plan je pretpostavio postavljanje četiri nova službenika, koji su, osim za donošenje novih propisa, zaduženi i za i nadzor nedavno ustrojenog Zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, koji godine. Zavod je osnovan kako bi se sustavno pratila i unaprjeđivala zaštita na radu, što je postignuto objedinjavanjem sadašnjeg Hrvatskog zavoda za medicinu rada i Zavoda za zaštitu na radu, u kojem će biti zaposleno 45 stručnjaka s ta dva područja. Zavod ustrojen s dvije organizacijske jedinice: službom za medicinu rada (tri odjela sa 20 stručnjaka medicinske struke) i službom za sigurnost na radu (dva odjela sa 15 stručnjaka tehničkog usmjerenja). Tako ustrojen državni zavod bit će značajna administrativna stručna podrška ne samo na normativnom području, nego i pri uspostavljanju kapaciteta za učinkovit savjetodavan i preventivan rad.
Plan podrazumijeva i novu organizaciju Državnog inspektorata. Inspekcija zaštite na radu ojačat će prijamom devedesetak novih inspektora s područja tehničkih znanosti različitih usmjerenja. Radi lakšeg organiziranja timskog obavljanja tih poslova, svi postojeći i novoprimljeni inspektori morat će proći dodatno stručno usavršavanje. Planira se, također, i nabava potrebne informatičke i komunikacijske opreme te dodatnih službenih vozila.
Cijeli članak pročitajte u priloženom dokumentu.
Priloženi dokumenti
(za skidanje na Vaše računalo, pritisnite desnu tipku miša i odaberite 'Save link as...', 'Save target as...' ili slično, ovisno o pregledniku koji koristite.)
Pošalji komentar
